понедељак, 11. јул 2011.

O elementarnom patriotizmu



Da se izjasnim odmah na početku, ne dopada mi se to što živim u zemlji u kojoj veliki broj mladih i pametnih ljudi od 15 do 35 godina boluje od nedostatka elementarnog patriotizma i što koristi svaku priliku, čak da i preko fejsbuk statusa, izbaci šlajm po svojoj zemlji. Svestan sam da je takvo stanje duha zapravo frustracija devedesetih, raspada SFRJ i prebrojavanja leševa, kao i trenutne očajne ekonomsko-političke situacije. Zbog toga nemam nameru nikoga od njih da osuđujem, niti imam pravo i nameru da delim lekcije, jer sam se i sam, dosta dugo „lečio“ autošovinizmom, dok u jednom trenutku nisam shvatio da sam budala. Ovde sam, pričajući sam sa sobom, samo konstatovao takvo stanje i usudio sa da dijagnostifikujem društveni kancer za koji mislim da nikome od nas neće doneti dobro, osim šačici beskorisnih ljudi.
Neko će mi reći, dobro, sve je to ok, ali kako da budem patriota kada licencu za takve stvari izdaju samo (kvazi)patriotske političke stranke koje su potpuni aut, i opskurne desničarske organizacije koje tuku gejeve, mrze beli svet i šire mržnju. To jeste tačno, ali to nije dobar izgovor za nečinjenje i odbijanje jednog prirodnog osećanja. Uostalom, zašto dozvoliti takvim šupcima da jedini drže licencu? Sistem nam je ponudio dve opcije, nacionalnu i internacionalnu, sa uputstvom za upotrebu po kojem jedna apsolutno isključuje drugu. Takva ponuda je lažna i trebalo bi je odbaciti. Sva balkanska plemena imaju potrebu da prave te lažne, dihotomne podele koje se međusobno isključuju. Pogledajte samo naše dvorište. Nije im bilo dosta što su u javnom životu počeli da insistiraju na prvoj i drugoj Srbiji, nego su se potrudili da naprave i politizuju sabor za svaku (Exit i Guča). Takva podela je ljuti mejnstrim. Problem je što su svi prihvatili igru iz koje ćemo izaći kao gubitnici, što se već obistinjuje. Zemlja je na kolenima i vuče se kao prebijeni pas. Zbog toga ne bi trebalo soliti ranu selfhejtom, već akcijom koja podrazumeva rad na sebi i postavljanjem pitanja šta bi svako od nas mogao da uradi. Možda sve ovo zvuči utopijski ili glupavo, ali jednog dana ćemo morati da pogledamo sebe u ogledalu i pitati se šta smo uradili po pitanju sprečavanja opšte propasti. Biće vam još gluplje, ako vas deca budu to isto pitala.
Mi smo trenutno zemlja u kojoj su pojmovi vrlina i patriotizam na stubu srama zbog horora koji se odigrao na našim prostorima krajem XX veka. Da li smo to sami sebi nametnuli, ili neko spolja insistira na tome, nemam pojma, ali sam siguran da je patriotizam (makar elementarni) potreban svakom čoveku u svakoj državi na svetu, a samo genijalni umovi poput Ničea, Siorana, Džojsa i njima sličnih imaju luksuzno pravo da ga se odreknu. (Ovde svaki priučeni hipster, kojem prazi luk viri iz dupeta, misli da je genije) Mislim, u demokratskim društvima ima pravo da ga se odrekne svako, pa čak i ložač Pera, ali ako autošovinizam u bilo kojoj državi na svetu postane trend i prihvate ga ljudi koji bi trebalo da preuzmu kormilo (slučaj Srbija), onda je takva država osuđena na propast. Šta drugo očekivati? Onda brod svesno prepuštamo najgorima, koji se sve vreme lažno predstavljaju, a dozvolili smo im da polažu autorsko pravo na licencu koju sve vreme pominjemo. Dok se prepuštamo opštem zanosu njuejdžovskog LSD kosmopolitizma, i čekamo džaba pare od MMF-a, i još više prava za manjine (protiv kojih nemam ništa protiv), lokalne štetočine prave još veću štetu (protiv njih imam). Nemoj da te iznenadi ako sutradan, kada se cela ova gungula završi, vidiš nekog bivšeg NVO glasnogovornika kako valja neku antiglobalističku priču. Sistem je zajeban, igra velika, mi sitne ribe, ali i sitna riba mora da brani dostojanstvo, inače je jedno veliko ništa.
Na kraju krajeva, Semjuel Džonson i njegova sentenca da je patriotizam poslednje utočište šljama, na ovim prostorima se zloupotrebljava i sve vreme se pogrešno tumači jer je istrgnuta iz konteksta. Ko misli shvatiće, onaj drugi neće.